Parkour (l’art du déplacement)

Parkur je nešto za šta sam čuo još pre nekoliko godina, ali sam tada bio prilično nezainteresovan za sve što se događa oko mene (neki bi rekli da sam još uvek takav). Nedavno sam pročitao jedan članak o njemu i odlučio da saznam nešto više o celoj stvari. Pre tih par godina sam gledao nekakvu televizijsku reportažu koja je prikazivala mladiće koji trče i skaču po gradu izbegavajući različite prepreke na zanimljiv način. O čemu se tu zapravo radi?

Parkour (na srpskom bi to bilo valjda parkur) predstavlja aktivnost koja se ogleda u tome da učesnici (u grupi ili pojedinačno) treba da dođu od tačke A do tačke B na najkraći i najlakši mogući način. S tim da to najlakši ne znači ono što podrazumevamo mi koji se ne bavimo parkurom. Jer traceur-i, kako se nazivaju oni koji se ovim sportom (ako se tako može nazvati) bave, se u toku svog putešestvija kroz bilo urbanu, bilo ruralnu sredinu veru po zidovima, preskaču terase, pužu uz stubove i bandere, balansiraju na rukama i izvode slične akrobacije. Samim tim, bez dobre fizičke kondicije čovek ne može postati dobar traceur.

Parkur je izmislio Francuz po imenu David Belle. Po njegovim rečima, parkur nije ekstreman sport, već umetnička ili borilačka disciplina koja nalikuje samoodbrani u borilačkim veštinama. Cilj je tečno kretanje koje svi parkuraši teže da postignu kako bi se najefikasnije savladala bilo kakva prepreka, kao da se osoba nalazi u opasnosti od koje mora što brže i lakše da pobegne. Dakle, nije poenta samo u brzini, već i u tečnosti pokreta i negubljenju dragocenog vremena. Stoga se traceur-i trude da ne izvode prečesto atraktivne akrobatske poteze kao što su saltoi i hod na rukama kako bi uštedeli na vremenu. Sa druge strane, ako se trči u grupi, traceur koji je uspešno savladao prepreku će se zaustaviti i pomoći svom kolegi ili kolegama kako bi zajedno nastavili da trče. Kao što bi svako uradio (ili trebao da uradi) u situaciji opasnoj po život.

Naziv parkour potiče od sintagme parcours du combattant koja označava vrstu vojnog poligona. U prvoj reči je zamenjeno c sa k kako bi se naglasila agresivnost, i uklonjeno je mekano s na kraju iz istog razloga. Traceur je izvedeno od francuskog glagola tracer što znači pratiti, ili ići brzo.

Fizička spremnost se podrazumeva, a takođe i neko ko će vas uvesti u ovaj zanimljivi svet, jer ćete se bez saveta iskusnog mentora brzo polomiti već kod prve prepreke. Postoji veliki broj različitih pokreta koji se koriste. Spisak tehnika, načina za treniranje i poteza koji se koriste, kao i njihovih opisa, zatim filmovi, forum i članci o ovoj disciplini mogu se naći na sledećim adresama:

http://en.wikipedia.org/wiki/Parkour

http://pagesperso-orange.fr/le.parkour/english/

Zvanični sajt je preveden na prilično loš engleski, ali nije nikakav problem snaći se makar po pitanju osnovnih stvari. Ako znate francuski odaberite prikaz stranice na tom jeziku i na konju ste.

Објављено у sport. 4 коментара »

4 реаговања на „Parkour (l’art du déplacement)“

  1. Luna Morena каже:

    Interesantno ;D Bojim se da sam ja isuvise lenja za takve akrobacije :D a i bojim se visine ;)

  2. Maladict каже:

    Takođe. :) Uvek me je privlačilo kako to sve izgleda, ali ko će se pentrati toliko? :D

  3. eld@ каже:

    Ma ludilo : Treniram parkour odkad znam za sebe i svima preporučujem neka probaju bar jedan dan xD (AKO FIZIČKI NISTE SPREMNI NEMOJTE NI POKUŠAVAT)

  4. cvele каже:

    i ranije sam video parkur…ali sam se tek sada odlucio da ga treniram…samo pokusavam da nadjem dobro mesto za vezbanje u bg-u……….


Оставите одговор