Ipak nisu ovi iz naše državne administracije mutavi. Vratih se pre pola sata sa “uvođenja u vojnu evidenciju“ i ne samo da su me “uveli“, nego su mi zakazali i pregled o istom trošku. :D Smaraju sa onim upitnicima, samo što ne traže broj cipela koji nosiš, ali dobro – jednom se ide u vojsku. A možda ni jednom. :P
Hladnog decembarskog dana godine koja je već za nama, na pragu doma moga pojavio se visoki debeljuškasti mladić obučen u natrontanu zimsku jaknu. Preko ramena mu beše okačen poveći torbak. Bio je prehlađen i žargonski rečeno smoren – i ja bih bio da moram po ciči zimi da delim kojekakve papiriće ljudima koje ni ne poznajem, a koji se nisu ni udostojili da se svi skupe lepo na jedno mesto pa da im te hartijice budu odjednom uručene umesto ovako, pojedinačno. Kratak pogled na personu koju sam zveknuo vratima prilikom otvaranja istih (budući da se ne otvaraju “na unutra“ nego suprotno) otkrio mi je da se radi o… poštaru (kao da niko nije do sada već shvatio :D). Uruči mi čovek papirče, ja potpisah na jednom mestu, stavih “parafče“ na drugo i doviđenja. A na papiru? Poziv za uvođenje u vojnu evidenciju. Nije da sam cepidlaka (tešim samog sebe), ali isti taj poziv sam dobio pre dve-tri godine, nakon čega sam podneo sva neophodna dokumenta. I dok svi moji vršnjaci dobijaju pozive za regrutaciju, ja sam opet dobio samo evidentiranje. Bravo za državnu administraciju. Nije ni da se žalim, naprotiv. Bolje i ovo nego da me odmah zovu na služenje vojnog roka.
Danas sam pokupio i poslednji od dokumenata, sve u poslednji čas – razume se. Dobra stvar kod vađenja papirologije za vojsku je što je sve besplatno, osim ako nemate fotku od ranije pa morate opet da se slikate. Ono što je glupo je što uverenje o prebivalištu ne može da se uzme iz bilo kog MUP-a, nego mora da se šipči do onog u Ljermontovoj. Sva sreća pa nije bilo ama baš nikoga u redu tako da sam to vrlo brzo sredio, inače bih morao da se smaram pola dana. Usput su mi slušalice sa diskmena otišle u večna lovišta, ali (opet na sreću) tek kada sam već bio blizu kuće, tako da sam samo kraći deo puta u povratku morao da slušam opijajući zvuk trolinog tandrkanja u duetu sa ostatkom gradskog saobraćaja. Provalio sam i koliko sam se zeznuo kod izbora prevoza, ali nema veze. Ispraviću se kada mi pošalju isti poziv treći put. :)
Ova emisija, koja bi trebalo da se uskoro (što će reći ko zna kad) pojavi i kod nas, se reklamira veoma pompezno. “Istina je na ceni“ i slični zvučni slogani koje izgovara duboki muški glas pozivaju gledaoce da se prijave za ‘’show“ u kojem će zaraditi ogroman novac na prost način – govoreći istinu. Odmah mi je to bilo sumnjivo, ko još daje nekome novac zato što je iskren? Otvorim lepo google i youtube i krenem da čeprkam: ko, šta, gde i za koje pare? I nađem. Odgledah par snimaka, pročitah par tekstova, što stranih što domaćih, i rekoh – mašala. Eto nam još jedne emisije u kojoj ćemo da degradiramo ljude i teramo ih da se spuštaju na najniže grane samo da bi zaradili koju kintu bez po muke. Međutim, ko se prijavi za šišanje taj ima i da trpi dok mu čika sa mikrofonom struže kožu sa potiljka, nema tu ništa sporno…
Svako ima nešto za šta mu ne bi bilo baš prijatno kada bi to saznala šira javnost ili makar njegova bliža okolina, ma koliko to bila neka banalna stvar. A ovde se ne postavljaju banalna pitanja, daleko od toga. Makar ne na onim snimcima koje sam ja pogledao, a na kojima takmičare propituju o stvarima vezanim za seks na jedan ili drugi način. Da li biste spavali sa svojom ženom i njenom drugaricom u isto vreme, da li biste se razveli od muža kada bi vas bivši dečko zaprosio i slično. Možda ima i onih malo dosadnijih, ali šta da radim kada takve ljudi ne kače na Internet. :) Nisam hteo dublje da ulazim u tematiku jer ćete i sami pohvatati konce već na osnovu prvog odgledanog videa, a i ne može se reći da su pravila izrazito kompleksna: zakače te na “detektor laži“, odgovaraš na pitanja i dobijaš novac ako ne lažeš. Ako ti se omakne laž – bonvojaž. :)
Kako da upropastite sebi životi ni zbog čega:
Pregled “nastupa“ nekih takmičara sa dosta primera pitanja: