Ne sećam se kada sam poslednji put odgledao film u bioskopu a da to nije bila “privatna projekcija“. To je ono kada se film pušta u sali koja “prima“ makar stotinak ljudi, a unutra bude manje od deset. Tako je bilo i pre pola sata. Neki pričaju tužne priče o propasti bioskopa i njihovom zatvaranju. O tome kako je publika nezainteresovana i kako su došli teški dani za našu filmsku industriju. Meni se, sa druge strane, to veoma sviđa. Sala je gotovo prazna, možeš da se raširiš koliko hoćeš. Pošto ima malo ljudi niko ne preskače jedan preko drugog. Ako ti se neko namestio ispred, a poprilično je glavat, slobodno se premestiš gde i kako hoćeš. Ljudi ćute i gledaju, niko ne komentariše film (osim mene :D).
“Tamni vitez“ počinje veoma mlako i prva polovina je poprilično dosadna (a ceo film traje oko 2 sata i 20 minuta). Likovi su isprazni, dosadni i već viđeni. Zanemarimo li glavnu facu. Ne, ne mislim na Betmena, nego na Džokera. Uvek nasmejani ludak sa našminkanom facom u ljubičastom odelu je ono što ovaj film vadi iz bule. Pokojni Hit Ledžer je vrlo dobro odigrao svoju ulogu, čak bih mogao reći i odlično (ali da ne idemo toliko daleko). On je zao, prepreden, proračunat, zabavan i duhovit. Nije u potpunosti ono što se očekuje od zlikovca? E baš zato je pun pogodak. Džoker je u ovom nastavku toliko prosvirao Betmena da je ovaj ostao da leži u prašini i guta blato. Ovo je, naravno, metafora. Naravno da je Betmen na kraju pobedio i spasao Gotam. Ili možda i nije?
Kad smo već kod Gotama, to je posebna priča. Atmosfera grada koji predstavlja leglo poroka i zločina? Nula. Da ne pominjem Brusov kratkotrajni izlet van grada u Aziju. Gotam će vam se tokom čitavog filma (do pred sam kraj) činiti kao običan američki grad koji ni po čemu nije različit od drugih. Film je dosta mračan (što se iz naslova da zaključiti). Što je najbitnije, nije crno-beo. Nema onog: ha, on je dobar momak, on je loš momak. Strpaj lošeg momka u zatvor, a dobrog pohvali u jutarnjim vestima. Ne. “Tamni vitez“ otkriva i razotkriva sve propalitete (i to je taj trenutak kada Gotam prestaje da bude prosečan gradić), pa čak i samog Betmena. Heeroj i zaštitnik više nije… pa dobro, neću baš sve da otkrivam.
Moram još jednom da pohvalim Ledžera koji je o-d-u-v-a-o Džeka Nikolsona koji je takođe imao ulogu Džokera u jednom od Betmen filmova. Sada je pitanje da li će naći nekoga ko će moći da ga zameni, a kamoli nadmaši, ako uopšte planraju da u novom nastavku (za koji kraj ovog dela postavlja veoma dobar šlagvort) “vrate“ Džokera. Toliko lucidno i zanimljivo je odigrao ulogu da je praktično i izneo ceo film. Priča i nije neka, ali je bitno da se vrti oko njega – raščupanog, namazanog i potpuno nepredvidivog. Neki delovi (kao što je uvođenje novog negativca) su, naravno, vrlo predvidivi, a ko odgleda film videće i zašto. Sa druge strane, ima i drugih delova koji iznenađuju, a uzrokovani su nešto mračnijom pričom. Ne bih ih otkrivao ovde i sada, ali su vrlo intrigantni, najblaže rečeno. Kako zbog samog postupka (da li bi neko to ZAISTA uradio), tako i zbog poente ubacivanja takvih delova (e tu bi sada trebalo da ćutim).
Sve u svemu, biće nastavka. Betmen je takva krava muzara koja se retko ispušta iz ruku. I u ovom ima bespotrebne akcije i krša eksplozija, ali to je… Betmen. Dobro je samo da nema opet nindža sa Tibeta. Bilo, ne ponovilo se.


